Čovjek sa samo osam uloga, par velikih klasika i vrlo tragičnom životnom pričom
JOHN Dall je jedan krajnje zanimljiv glumac kojeg mnogi znaju iz bar dva-tri filma, a u karijeri ih je imao svega osam ukupno.
Prije svega će ostati upamćen kao hladnokrvniji i zabavniji od dvojice ubojica nietzscheovskih shvaćanja iz Hitchcockovog Užeta, onda po manjoj ulozi u Spartacusu, a ljubiteljima noira uvijek će biti posebno dragi on i Peggy Cummins kao bjegunci od zakona u remek-djelu Josepha H. Lewisa Gun Crazy (Deadly Is the Female) (da ne prevodimo dvije ovako cool verzije naslova).
Uloga u Hitchcockovom filmu mu je najzapamćenija
Što se tiče Užeta, ne bi bilo pošteno istaknuti samo jednog od dvojice urotnika iz ovog filma jer i sve rade zajedno (možda i upražnjavaju seksualne odnose, naznačeno je), i jedan je ništa bez drugog. Brandon (Dall) je najbolji učenik spomenutog Friedricha, hladan kao gemišt, proračunat i otrovan u svakoj rečenici, dok Phillip (Farley Granger) možda ima želju da sve to bude, ali previše slabosti da bi i pomislio na tu mogućnost.
Srećom pa ima Brandona, a i za Brandona je sreća što ima njega, tj. osobu s kojom će se osjećati superiorno, i sve je spremno za ubojstvo njihovog trećeg prijatelja, a tako upravo i počinje film. Čitav je napravljen “u jednom kadru” i nervoza ovog dvojca samo više raste kako se ponovno James Stewart približava razrješenju klupka. Obojica su odlično odigrali svoje uloge i nezasluženo se rijetko pominju ne samo u hvalospjevima Hitchcockovih likova nego čak i likova ovog filma.
Kada govorimo o Gun Crazy/Deadly Is the Female (još jednom – kako cool nazivi), to čak i nije prvi značajan noir (a tek ne posljednji) s mladim zločincima u bijegu. Prvi bi bio Rayev Živjeli su noću s Cathy O’Donnell i baš Grangerom, ali su Peggy Cummins i Dall značajno opasniji, čak krvoločniji, a seksualna tenzija daleko, daleko veća i nekoliko igara pištoljima nešto je najbliže erotici što se moglo vidjeti u vrijeme kada je ovaj film izašao, a to je 1950. godina. Poslije njega John Dall se preselio na televiziju i kino ga nije ugledalo puno desetljeće sve do Spartacusa.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
Težak život je imao
Možda valja spomenuti i debi The Corn Is Green (ipak je nominiran za Oscara za tu ulogu) i još jedan noir Čovjek koji je varao sebe. Tu je fantastično odigrao i dobricu nasuprot zločestom Leeju J. Cobbu, vrsni dokaz polivalentnosti. U svakom slučaju, na osnovu tih nekoliko izdanja možemo reći da je za nas prava mala tragedija što mu je kazalište manje-više bilo privilegija u životu, čak eto i televizija dugo vremena, a najmanje film.
Nije to bila jedina tragedija u vezi s njim, zapravo bila je beznačajna u odnosu na ostale, pošto mu se otac ubio dok je bio dječak, zatim je cijeli život proveo lažući i skrivajući svoju homoseksualnost, a i sam je skončao sa svega 50 godina od posljedica alkoholizma. Ovo posljednje dogodilo se 1971. godine i predstavlja tužan kraj čovjeka koji nikada nije bio daleko od tužnog ni u pet desetljeća koje je proveo među živima. Pomalo zaboravljen, ali svakako velik bio je John Dall Thompson, kako mu je glasilo puno ime, no uvijek je potpisivan i tako upisan u udžbenike američkog filma kao – John Dall.
Mala opomena: nemojte ga pomiješati sa sjajnim redateljem istog imena i sličnog prezimena (ne piše se isto, ali se potpuno isto čita: John Dall – John Dahl), koji je u posljednjih 30 godina snimio neke od najpotcjenjenijih trilera kao što su Last Seduction, Kill Me Again, Red Rock West, Rounders…
Znate li nešto više o temi ili želite prijaviti grešku u tekstu? Kliknite ovdje.
Ovo je .
Homepage nacije.
Imate važnu priču? Javite se na [email protected] ili klikom ovdje. Atraktivne fotografije i videe plaćamo.
Želite raditi na Indexu? Prijavite se ovdje.
Post Comment